128. istraživanje Kite iliti 34.282 m
Prosinački put u Kitu započeo je pivom i žicanjem šećera za kuhano vino. Ipak je predbožićno vrijeme.
Napisao: Marko Rakovac U razdoblju od 1.-3. prosinca 2017. Četiri velebitaša i ja (peti) uputili smo se prema Kiti. S obzirom na zahlađenje i padaline, sretno smo zaključili da ćemo i ove godine, po drugi put, otići skijom u Kitu. S obzirom na jedan auto, odlučili smo da ipak nećemo na skijama iz prostog razloga što ih nemamo gdje utrpati. Skupljamo se sa zakašnjenjem jer nikako da naučimo nositi se sa zagrebačkom vrevom u petak navečer. Dok se čekamo u prvoj birtiji, častimo se pivom. Koristimo prigodu i žicamo konobara šećer za bivak. Ipak, predbožićno je vrijeme i planiramo kuhati vino na bivku, što ćeš bolje?
Konačno krećemo oko 19h sati te na autoputu srećemo veselu družinu koja ide u Šibenik na seminar o topografskom snimanju speleoloških objekata. Svi zajedno se ponovno častimo u Macoli i odlučujemo da se nećemo ovaj put prije jame častiti u Zvonimiru jer bi stigli prekasno na bivak. Oko 22h sata parkiramo auto na parking-uvojku ceste i pod punom ratnom spremom planinarimo makadamom do okretaljke na Crnopcu. U vedroj noći, jednoiposatna šetnja po hrskavoj snježnoj korici upotpunjuje doživljaj izleta. Lagano ulazimo. Na ulazu nam puše, ali toplo oko duše – pjevušim u sebi i nastojim fotkati Marijana dok oprema ulazni dio, međutim toliko je neugodno da odustajem od nauma. Krećemo. Spuštamo se u Pješčaru te zbog malo jače nakapnice u ulaznoj vertikali odlučujemo prespavati na Ašovu. Ujutro ćemo odlučiti idemo li raditi na drugu etažu ili ostajemo na prvoj.
Budimo se u pristojno vrijeme i odlučujemo, idemo na drugu etažu. Mak se sinoć zaletio i navirio u Grlić - nema vode. Osobno negodujem jer sumnjam da je suho ali unatoč malo jačem huku vode, nismo pokisli.
Brzi smo. Ostavljamo vreće na Grliću i nakon kratke okrijepe idemo put Šibenskog kanala dalje istraživat. Edo, Marijan i Matija nastavljaju penjat na vrhu Lude sedamdesete dide Vladimira, dok Mak i ja nastavljamo istraživati u Makovnjači. Lude sedamdesete se nastavljaju i imaju dobru perspektivu kao i Makovnjača koja nas podsjeća na Fifi meandar u Slovačkoj jami.
Vraćamo se oko ponoći u bivak i naslađujemo se u druženju bez obaveza, jer uspjeli smo i nacrtali. A ono što je najvažnije, ide dalje i vratiti ćemo joj se.
Sudionici izleta:
- Mak Martinović (vođa)
- Matija Čepelak
- Marko Rakovac
- Marijan Sutlović
- Edo Vričić
Story by: Edo Vričić Back in black! It's been some time since I went down to Kita Gaćešina – Croatian longest cave (so far, around 34km explored) and the place that made me a caver that I am today. After many months in the mountains during 2017, I have returned to our underground lair, together with my friends from SO Velebit & SD Velebit...and what a return it was! First we enjoyed snowy Crnopac mountain and the lights of civilization below us, during an evening approach to the entrance of „Kita“ (nickname for Kita Gaćešina cave), situated in the midst of a karstic maze of Crnopac mountain, southern Velebit massif. We went down smoothly, like a good crew and had a great sleep at the bivouac 1 (Ašov). Tomorrow we went deeper into the cave and explored rather distant locations in the main channel of the 2nd „étage“ (Šibenski).
We shared excitement, adrenaline, a positive dose of fearful respect for the cave and pain from a tough 2 days in the ever-rough Kita. But, we also shared friendship & talks about life, love, sex, children, family… we laughed while going over the old stories from the Croatian (and international) caving community, but we also laughed while creating new ones at the very moment…deep down underground:)! After coming out to the snowy surface of Crnopac mountain again, all safe and sound and with some nice daylight around us, all we could do is smile peacefully… grateful for a truly great trip into the Wild!
Because that's what Kita is: WILD !
[gallery ids="1720,1707,1717,1716,1715,1714,1713,1712,1710,1709,1708,1706,1711" type="rectangular"]