Muda ipak nisu nalik Kiti
Mislila sam da će Muda biti više manje nalik Kiti, međutim iznenadila sam se koliko je jama vertikalna.
Piše: Marina Grandić Fotke: Marko Rakovac
Ove godine Marko Rakovac i ja uputili smo se na ekspediciju Muda Labudova SO Željezničara. U prijepodnevnim satima na Velu Gospu stižemo na Ž-ov logor kod Jame Vjetrova. Tamo su nas dočekali dva Tomislava, gotovo spremna za ulazak u jamu. Pojeli smo lubenicu, spremili se i krenuli prema Mudima iako nismo očekivali da ćemo ući baš isti dan. Mislila sam da će Muda biti više manje nalik Kiti, međutim iznenadila sam se koliko je jama vertikalna. Pravo iznenađenje tek je sljedilo - bivak s 5 zvjezdica na 250 m. Improvizirani stol s plastičnim stolnjakom, muzika, Dorina domaćica, kuhano vino, kupus i kobasice, maneštra od slanutka su samo neke od divota koje doživjela idućih nekoliko dana u bivku. Nakon okrijepe Lovel i ja krećemo prema Putu svile gdje Lovel postavlja prečku do police pune blata i neke žute gline koja samo lijepi novo blato. Zavlačimo se u kanal ispod police, blatan do te mjere da je moj pantin pri povratku bio neupotrebljiv, unatoč tomu što sam ga mudro skinula i stavila na pojas. Lovel postavlja dvostruko sidrište i kreće tehnički penjati prema kanalu iznad police. Nakon što se ljuska za koju se držao odlomila i pričepila mu prst, te je pri padu izbio jedan fiks dvostrukog sidrišta zaključujemo da je najbolje da privedemo kraju Dugu crnu noć što je bio prvotni naziv kanala (kasnije preimenovan u Čupofiks) te se oko 3 ujutro vraćamo u bivak. Drugi dan Marko i ja vratili smo se dovršiti posao. Čupofiks je bio moj prvi tehnički penj, prvo postavljanje. Eto ostala sam živa :). Nakon penja, kanal se proteže u dva smjera ukupno 100-tinjak metara i nema daljnju perspektivu. U neku ruku bila sam sretna zbog toga što sam znala da se više ne moram vraćati u to blato.
Treći dan uputili smo se u kanal na dnu vertikale Drž gaće gdje je trebalo postaviti prečku. Alternativnim putem prečku smo prošli slobodno i zatvorili upitnik. Marko je sve to brzinski nacrtao te ispenjao još jedan penj koji se spaja na Randez Vous koji su istražili prvi dan. Vraćamo se poprilično mokri u bivak. Sušim svoje jedine tajice na kuhalu u Steinbergu i pritom kuham čaj. Rezultat tog pohvata nije bio čaj, već tajice natopljene vodom i mokre vreće za spavanje. Zadnji dan krenuli smo istražiti bočni kanal u impozantnoj vertikali Pakao. Marko je postavljao, a ja se smrzavala. Ipak isplatilo se. Iskoristili smo svu opremu koju smo imali i ušli u Kanal Dobrih namjera koji završava vertikalom od oko 70 metara te se osjeti snažno strujanje zraka. Prava poslastica za zadnji dan. Sretni i zadovoljni vraćamo se u bivak i van. Dobro društvo, logorska vatra, kobasice i vino obilježili su kraj jedne uspješne ekspedicije.
[gallery ids="1129,1130,1131,1132,1133,1134,1135,1136,1137,1138,1139,1140,1141,1142,1143,1144,1145,1146,1147" type="rectangular"]