Nas tri same
Kad sve krene "kao po loju" onda obično krene i po Murphyevom zakonu. Prvo se u meandru zaglavila jedna, a zatim i druga. Kako su naše tri cure prošle kroz istraživanje SAME, čitajte u nastavku...
Ovo je samo kratki opis doživljenog u nešto malo više od 24h jednog sasvim običnog izleta. Krenule smo nas tri, same! Sjetile smo se Željkinog osvrta na njeno jedrenje kako su njih četiri cure svi muški na obali gledali i komentirali: „pa kako će same ići jedriti“, a ona će im na to: “pa nismo same ima nas četiri“. Isto tako smo nas tri: Pava Vidić, Ana Bakšić i Tea Selaković odlučile ići u ovu avanturu SAME. 😊
Krenule smo u subotu ležernim tempom po staroj cesti za Rijeku, trubnule tri puta za sreću u tunelu Donje Dobre i stigle na naše odredište Šiberlička kod Crnog Luga oko podneva. Cilj nam je bio nastaviti istraživanje na dnu Norvežanke.
Sve je išlo „k'o po loju“, Pava se čeličila noseći tešku transprtnu vreću do dna na 150 m dubine. Tamo smo rasporedile stvari i osobnu opremu u dodatne dvije transportne i krenule u meandar. Ja (T.S.) sam krenula prva jer sam u ranijem istraživanju meandar prošla četiri puta i znam najbolji put, iza mene Ana i Pava na začelju. U najužem dijelu na polovici meandra, taman na zavoju od 180 stupnjeva, zapela mi je kaciga pa koljena, a stjenke meandra su se počele naglo sužavati. Ponestalo mi je zraka i sva u panici kažem Ani: „hoću van!“ Slijedeće iza toga govorim sama sebi na glas: „čekaj Tea, pa to si već prošla, kakav van!“
Uz malo smirivanja uma i hiperventilacije ipak sam pokrenula tijelo naprijed i malo po malo prošla kroz meandar. Taman smo se Ana i ja spustile niz jedan skokić kad čujemo Pavu: „zaglavila san se, ne mogu ni makac, e stvarno san se zaglavila… nema šanse!“. Vratila sam se u meandar pomoći joj, a Ana je išla postavljati prečku na kojoj smo stali prošli puta. Kasnije nam je rekla kako je slušala naše glasove, Pavino neprestano cvrkutanje i moj duboki smirujući ton. Ja koja sam 10 minuta prije bila u panici, idem smirivati Pavu. Nisam joj baš ulijevala povjerenje. Sve to ne bi bilo tako smiješno da je Pava uspjela upasti u uski procjep meandra dok je njena transportka ostala iznad učokirana obzirom da je bila znatno šira od Pave. Čim sam vidjela kako se zaglavila bilo mi je jasno da je jedino možemo izvući van kao transportku. Tako je bilo vuci, potegni, malo gurni nogom i opaca! Eto odglavila se Pava 😊. Cvrkutanje se smirilo u uobičajeni Pavin mirni glasić. Ana je za to vrijeme postavila prečku pa smo mogle nacrtat dodatne teške metre u Norvežanki. Potrošile smo svo „željezo“, nacrtale novih 14 metara i stale na novom malom skoku iza kojeg se nastavlja meandar. Spremile smo stvari i s pomalo strepnje krenule natrag kroz meandar. Ja sam išla prva i prošla kroz njega za čas, kao da su se stjenke proširile 😊, Ana si je morala otklesati jedan dio da se lakše provuče uz meandar, a Pava ko Pava odradila sve bez riječi prigovora. Smijale smo se dugo u noć kako smo nas tri same ipak uspjele preživjeti!
Kronologija istraživanja Šiberličke:
Teren su otkrili članovi SO Bijele stijene/HGSS Stanica Delnice, točnije Klara koja je bila u doznaci šume na tom području. Vidjela je veliki ulaz u jamu i javila to dečkima iz Sungera. Oni su otišli na teren i našli otvore nekoliko jama, a u neke od njih su se i spustili.
21-23.7.2017. organiziraju izlet s Velebitašima te je istražen i nacrtan Sustav EKG 05-783 i 05 776, Sustav Dvaput je dvaput 05-780 i 05, Majhena 05-782, Jama uz put (radno ime) 05-779 i započeto je istraživanje jame Norvežanke 05-775.
[gallery ids="1463,1459,1456,1462,1461,1460,1455,1457,1458" type="rectangular"]