Prečnica i crtanje na Mijatovoj jami

Napisala: Marina Hajdarović
Fotografije: Klara Filakovity, Gorana Perić, Marina Hajdarović

Glavna zvijezda trećeg izleta 54. zagrebačke speleološke škole održanog za vikend 13. i 14. 04. 2024. bila je Mijatova jama– jama u kojoj na užetu ne treba rasvjeta.

Izlet je tradicionalno počeo okupljanjem kod NSK i kašnjenjem. Jutarnje čekanje ipak nikom nije teško palo jer su se uz muke i radosti savladavanja tehnika na užetu među dijelom okupljenih izmjenjivali i doživljaji iz Čvare od večeri prije, Toni i Lea, svaka čast na budnosti u subotu, zbog kojih nam se i pročelnica Barbara nešto kasnije pridružila na izletu.

Jednom u pokretu nepogrešivo smo najprije autocestom, pa sve užim i lošijim cesticama, te konačno uskim i grbavim makadamom, dosegli cilj označen na krati. Tamo su nas nažalost umjesto Mijatove jame dočekali sumnjičavi pogledi dvojice lokalaca i drva za slaganje. Nakon ponešto teškoća sa signalom i komunikacijom voditelj škole Marko Ličko uspio je uputiti nas, svoje pačiće, par minuta vožnje dalje na ljepši makadam do Ličkomobila, dakle parkinga, mjesta za kamp i jame. Školarci su smjestili oružarstvo i hranu na cerade te podigli svoje bivke dok su instruktori postavili poligon za vježbanje prečnica, opremili spust do dna otvora Mijatove i stijenu. Slijedila je demonstracija i objašnjenje prelaska prečnice za koju se zaključilo da je suviše jednostavna, moglo se stajati na zemlji, pa je dignuta u vis prema krošnjama na veselje svih školaraca. Vrijeme potrebno za premještanje prečnice kvalitetno je iskorišteno za ponavljanje uzlova i spuštanja tereta pomoću polulađarca što nam je strpljivo objašnjavao instruktor Domagoj Čajko. Muke po prelasku novonamještene prečnice budno su pratili svi prisutni, kako su neki komentirali, kao u kazalištu. Neki su prečnicu riješili snagom ruku, neki grljenjem stabala, a  Dragana je bila prisiljena čekati Klaru da joj dobaci zamku kada je na samom kraju ostala bez stremena.  Mora se priznati, bilo je napetih trenutaka, ali timski je rad riješio sve probleme.

Na prečnici je napeto Zeleni otvor Mijatove jame Vježba se i po noći

Dok su se neki preznojavali među stablima, ostali su guštali spuštajući se u vertikalu sa stijene u čarobnom zelenom ambijentu ili su pak u Mijatovoj jami vježbali crtanje.  Za crtanje su formirane dvije grupe pod vodstvom Marine Grandić i Gorane Perić. Plašili su nas da će na crtanju biti hladno, što je i bilo, i da će biti puno čekanja, što je i bilo, ali nisu rekli da je i poprilično zabavno. Bilo je predivno stati i zbilja promotriti sve ukrase, raspored kamenih blokova, vrstu podloge, kosti, proširenja i još puno sitnica koje inače promiču te sve zabilježiti. Inače, crtanje objekta podrazumijeva mjerenje udaljenosti, nagiba i azimuta između uočljivih točaka koje se nalaze na sredini kanala čime se dobiva poligonski vlak te od svake od tih točaka poligonskog vlaka mjerenja dodatnih točaka na morfološki značajnim mjestima (veći ukrasi, dimnjaci, mjesta na kojima zid naglo skreće ili počinje strmina, zidovi kao takvi …) koje omogućavaju i olakšavaju  crtanje profila i tlocrta objekta. Na profilu i tlocrtu se zatim označava sve što crtač uoči oko sebe; od blatnog dijela poda (što je iznimno razveselilo Doru) do kolonije šišmiša (za vikend smo zatekli samo jednog potkovnjaka). Potpun nacrt uključuje i podatke poput koordinata, imena objekta, datuma crtanja, imena crtača, mjerila,..., ali nećemo sada o tome. U Mijatovoj se radilo digitalno crtanje što znači da su se točke mjerile uređajem DistoX ciljajući laserom te su se povlačile u aplikaciju TopoDroid-X na mobitelu u kojoj su se ručno spajale i dodavali opisani detalji. U početcima se, prije specijaliziranih uređaja i aplikacija, crtalo naravno na milimetarskom papiru i uz puno više truda oko mjerenja, no to iskustvo klasičnog crtanja ostavljamo za neki drugi put.

Ponosni crtači

Navečer su nas Igor, Antonijo i Dragana nažalost morali napustiti, ali nam se ujutro, nakon tople noći kao stvorene za bivakiranje, pridružio Marin. Nedjelja je bila dan za zaostatke, odnosno prolaženje stijene, poligona i/ili crtanja ovisno kako je tko uspio uhvatiti u subotu. Hrvoje i Teo su iskoristili priliku i s Davidom i Lukom detaljnije obišli sve kutke Mijatove u kojima su pronašli i neka blaga. Dan je bio vruć, a Mijatova kao što smo ustanovili blatna, pa je cijela družina željno iščekivala naredbu za spremanje i premještanje na Mrežnicu u kojoj su se prali i oprema i ljudi. Kod mosta smo se pozdravili i auto po auto uputili kućama srećući iza zavoja redom srnjake i zečeve. Marin je u auto prihvatio trojac koji je ostao bez prijevoza (hvala Marine) te su ga putem snašle poslovne obaveze, pa smo u smiraj dana završili u Karlovcu pogledati traku za trčanje.

I njemu je nedjelja...

Po povratku smo imali zadatak koji se pokazao netrivijalnim na razini grupe, poslati arhivarki nacrtano. Nadam se da su svi traženi PDF-ovi, excelice  i DXF-ovi stigli do Goge prije nego moj izvještaj do Lička :) Sve u svemu, vikend je bio uspješan. Nisu možda svi nacrti za digitalizaciju, ali kao što ćete čitati, bili smo spremni za nadolazeći izlet.