Samo pedalaj

Pjesmom i fotkom: Ana Vidić, Ana Lipovac, Ela Kovač, Pava Vidić Zbog Anice, Elice, Pavice, Analice i bokala vina zapaliću biciklom do Knina. Četiri bijednice bez bicikala sponzore traže dan prije, a karta za vlak već je kupljena. Noćnim vlakom put putuju sve do hrvatske prijestolnice. Nisu cure što su bile, sve su se u Kninu skrile. Daleko, daleko, iza devet sela preko brda i planina do Plavnog polja skreni lijevo do velike stijene. Daleko, daleko gdje se zvijezde kao pijavice gnijezde, po prašnjavom putu uz rijeku kreni, u Torbice kod baba Dušanke da vam kafu spremi. Vraćaju se nazad laste istim putem sve do male bašte. Tamo jedna žena rumena i draga, vodu nam je dala sa svog kućnog praga. Plave krvi, bijela lica, teta Sanjina smo nova dica. Cure moje lipe, ostajete kod mene, vanka vam je ladno, neću da čujem NE. Kada zora u dan svane, ustaše se dvije Ane. Ustaj rode, put nas zove u podinarske vode ove. Prva Krka druga Krčić treća Cetina i vjetrometina. Sveti Mihovil blizu je vrela tamo kupa se gola Ela. Rudanića špilja drugi izlet škole pojaviše se velebitaške vile. Bivak pomela Pava, pa uz vatru i pedala. Sutra kući, bure nema, naša mater roštilj sprema. Zvonimirov grade pozdrav od velebit-brigade. Kaže nama Dinara : „Jeste li se umorili, je li vas vrijeme pregazilo? Prijatelji često mislim na vas.“ Hvala AniB, Srki i Ličku! Bez vas ništa od ovog ne bi bilo moguće! [gallery ids="2321,2322,2323,2324,2325,2326,2327,2328,2329,2330,2331,2332,2333,2334,2335" type="rectangular"]