SOV VelebitNapisala: Olga Jerković Perić
Ekipa: Marko Batovanja, Marin Glušević (SOM), Nini Legović (SD Proteus), Venio Fabijančić (SUE), Ana Bakšić, Olga Jerković Perić (SOV)
Fotografije: Nini i Ana
Već na posljednjem istraživanju Munižabe dogovorena je nova avantura, a ovog puta ekipu su činili Nini, Marko, Marin, Venio, Ana i ja. Plan je bio ispenjati mali penj u tunelu blizu novog bivka i vidjeti kuda ide. Oko ovog penja postoji teorija zavjere koja glasi: ako skrene za 90 stupnjeva spaja se direkt na Kitu. Kako nisam pobornik takvih vjerovanja, ne polagah velike nade u spoj s JSC i samo sam se nadala da se neće odmah zatvoriti, nego da nas na kraju penja ipak očekuju neki kanali.
U petak, 26.9., oko 10 ujutro, Ana i ja krećemo iz Zagreba za Crnopac. Uz Dodinu pomoć uspjele smo ugurati ključ u bravu kombija, upaliti ga te bez problema, ali i bez treće brzine, doploviti do Gračaca. Nakon već tradicionalnog pit stopa kod Drlje po novu rezervnu gumu, uputile smo se do okretaljke. Laganim tempom oko 10 navečer stižemo u novi bivak očekujući da će dio ekipe koji je krenuo popodne doći rano ujutro. U 4 ujutro na bivak dolijeću i 2 galeba Marin i Marko i Nini iz daleke Istre. U 7 ujutro, taman kad smo se nas dvije probudile, stigao je i Venio koji je na istraživanje dojurio izravno sa austrijskih Alpa. Kako se njemu nije spavalo nas dvoje odmah odlazimo u istraživanje, za zagrijavanje smo odabrali upitnik među glonđama u blizini bivka. Tu smo nacrtali 50-ak m kanala, a nakon ove jutarnje tjelovježbe uputili smo se u gore spomenuti glavni upitnik. To je bio jedan kraći penj nakon kojeg slijedi vertikala i dugačak blatni kanal po dnu kojeg teče voda. U jednom trenutku pridružuje nam se i ostatak ekipe. Nakon još malo crtanja, opremanja i fotkanja vraćamo se na bivak gdje nas je Ana, kao prava domaćica, dočekala sa finim izdašnim napojem od gljiva i pašte. Uz priču za laku noć o neuzvraćenoj francuskoj ljubavi u Kiti, diskusiju o tome što sve stane u vreće i vrećice, ali i Anine špiljarske poslovice o volovima i … veselo tonemo u san, sa još novih 300-tinjak m kanala.
Sutradan (nedjelja) Nini, Marin i Marko odlaze van, Ana ih prati i ostaje spavati na prvom bivku, a Venio i ja nastavljamo raditi. Na kraju kanala koji smo jučer istraživali mala je prostorija sa neimpozantnom blatnom vertikalom u kojoj se kamen kotrlja 8 sekundi. Kao vječiti pesimist, očekivala sam da je to samo neka špranja u kojoj ćemo zaglibiti i smočiti se, međutim vertikala je postajala sve šira i šira, a na njenom dnu … opet horizontalni kanali! U ovim predjelima svijeta blato živi nekim vlastitim životom i više puta niotkud smo bili bombardirani gvaljama glibeža koje samoinicijativno padaju niz vertikalu. Na dnu vertikale najprije slobodno penjemo u nekom kanalu koji izgledom podsjeća na jamu Punar u luci, samo je manjih dimenzija – crne isprane stijene, čuje se voda, meandar s dobrim oprimcima. Kad je penj postao preokomit za moj ukus odlučujemo se vratiti i nastaviti šetati kanalom. Dolazimo do novog najdubljeg djela jame – to je rupa u podu kanala u kojoj je sifon, a izgledom podsjeća na malu cenotu. Zanimljivo je da uz blato naše svagdašnje u ovom kanalu ima i dosta pijeska.
Nailazimo na kosi penj, visine 15 m uz nagib 75%. Od opreme preostao nam je još samo ficlek od 20 m, 3 fiksa, 2 ringa i 2 matice. Venio mi se sad već doslovno popeo navrh glave… tako je pređeno čak 120 cm penja. Zatim je uz premještanje neprocjenjive matice sa sidrišta na sidrište penj uspješno ispenjan do kraja. Tamo nastavljamo sa hodanjem po prostranom kanalu. Pitamo se gdje je svemu ovome kraj, padaju oklade. Kanal buja na sve strane i završava dvoranom u kojoj je duboki blatni krater, ogroman penj i lijepa pješčana zaravan, gdje se može leći i odmoriti na žalu. Ovdje završavamo sa istraživanjem i odlazimo na bivak, sretni što se ništa nije zatvorilo i stalo.
Sutradan (29.9.) nakon 3 sata (po njegovom mišljenju) psihofizičke torture napokon sam uspjela natjerati Venia da se izvuče iz vreće i oko 5 popodne izlazimo iz jame. Putem kroz bogato ukrašenu Bančekovu perspektivu glavom mi se vrtio izmijenjeni stih poznate planinarske pjesme:
Sad zbogom saljevi i sige oko nas, mi ćemo se vratiti i posjetiti vas!
Uistinu ćemo se vratiti i to uskoro, jer ima još mnogo upitnika za istražiti i novih prostranstava koja treba otkriti.
