Iz velebitaške arhive

Velebitaški
duh

Nevidljiv, nečujan i tvrdoglavo prisutan.

Napisao i ilustriraoMarijan Čepelak Maligan
Generacije, izleti, logori, jame, pjesma i društvo koje je mnogima postalo dom izvan doma.
Teško ga je objasniti.
Lako ga je prepoznati.

Prvih trideset godina Planinarskog društva Sveučilišta “Velebit” obilježava vrlo velika i raznolika društvena djelatnost, pored one usmjerene na izletništvo, alpinizam, speleologiju i orijentacijska natjecanja.

Sviranje i pjevanje je bilo dijelom gotovo svih društvenih zbivanja, kako na izletima i logorovanjima, tako i u prostorijama Društva – dio koji je zajedno s ostalim posebnostima činio onu snažnu vezivnu silu svih dijelova “Velebita”, u času događanja i kroz čitavo vrijeme njegovog postojanja.

Tu ukupnost nazivamo “velebitaški duh” i nikad bolje prispodobe za nešto tako teško opisivo i neuhvatljivo poimanjem – duh, eterični oblik života, bez lika, pa stoga nevidljiv, ali s nesumnjivim prisustvom i djelovanjem – u ovom slučaju vrlo, vrlo korisnim.

mikrokultura

Pojam “velebitaški duh” je dobro poznat svim članovima “Velebita”, premda ga je teško objasniti u potpunosti. U svakom slučaju radi se o idiosinkraziji, dakle zbiru naslijeđenih i usvojenih osobina koje našu malu zajednicu čine posebnom i različitom, to je njezina mikrokultura.

I kao svaka kultura izložena je promjenama, unatoč nastojanju svake nove generacije “Velebitaša” da se sačuva onakvom kakvu ju doživljava i usvaja po svom dolasku u “Velebit”.

Rezultat tih, najčešće nesvjesnih nastojanja je da su ona osnovna i bitna obilježja te kulture i takvog svjetonazora utkana u djelatnost svih pokoljenja “Velebitaša” od osnutka Društva unazad 67 godina do danas. Zato se stariji članovi tako ugodno osjećaju u društvu mladih “Velebitaša”, a ti mladi pritom otkrivaju međugeneracijske sličnosti i poveznice, te nalaze podstrek i podršku svojim nastojanjima.

Pavao Jurčić – Pajo
“Svojem članstvu PDS ‘Velebit’ bio je uvijek jedno – nadahnuće i poticaj, drugarska pomoć i učitelj, pustolovina i dom izvan vlastitog doma, drugim riječima način života.”

Pajo, “Velebitaš” od prvih godina postojanja Društva, napisao je te riječi u predstavljanju “50 crno-bijelih svjetlopisa” Hrvoja Lukatele – Luke.

Onima koji tek dolaze u “Velebit” sve ovo napisano postati će jasno kad se istinski i zdušno priključe nekoj od djelatnosti našeg planinarskog društva, kad postanu dio te cjeline, a ona dio njihovog života.

I taj pojam “velebitaški duh” postići će i za njih osobnost i vlastito ime: Velebitaški duh. Kao što je to drugim “Velebitašima” već odavno, kao i meni kad pišem o njemu, ili mu dajem lik u crtežima.

I tako …, u duhu Velebitaškog duha napisao sam ove stihove i načinio crteže, a upravo s ciljem da se podsjetimo na njega, da ga i nadalje njegujemo i prenosimo.

Ognjištari — Maliganova ilustracija Velebitaškog duha
Ognjištari · ilustracija Marijana Čepelaka Maligana
Kanture i kontrafakture

Velebitaški duh

Za pjevanje uz gitaru, vatru ili stol u Klaićevoj.

Kada petak odmiče i poslu stiže kraj,
s puno nade jedva čekam ja trenutak taj,
jer sve je već u ruksaku – kobasice i kruh,
na izlet s nama uvijek ide velebitov duh.

Tog duha, tog duha, poznaju i cijene ljudi svi,
tog duha, tog duha, volimo i poštujemo mi.

U jame se s nama spušta – ne treba mu štrik,
ni karbitka da mu svjetli, pozna svaki trik,
po stijenama se s nama penje, hvata oprimak,
s nama pjeva uz gitaru kada padne mrak.

Tog duha, tog duha, poznaju i cijene ljudi svi,
tog duha, tog duha, volimo i poštujemo mi.

A po zimi kad je hladno, kada padne snijeg,
Duh se skupa s nama skija, spušta se niz brijeg;
on je rođen kad je stvoren taj naš “Velebit”,
svakog našeg djela on je smisao i bit.

Tog duha, tog duha, poznaju i cijene ljudi svi,
tog duha, tog duha, volimo i poštujemo mi.

On je naš velebitaški zaštitnički znak,
nečujan je i nevidljiv – proziran k’o zrak;
Duh je s nama kad smo tužni, kad nas tišti bol,
utjeha nam je i nada, on je naš simbol.

Tog duha, tog duha, poznaju i cijene ljudi svi,
tog duha, tog duha, volimo i poštujemo mi.

Ova kontrafaktura je skladana 12. studenog 2012. na stihove Peggy Lee i melodiju Davea Barboura popularne pjesme “Mañana (Is soon enough for me)” iz 1947. godine, poznate u izvedbi Peggy Lee koja je godinu dana kasnije dosegla vrh top-liste.

U to su vrijeme sjevernoamerički glazbenici često posezali za živim južnoameričkim ritmovima, a u ovom slučaju je to mambo. Naravno da je ta pjesma doprla i do Hrvatske, u to vrijeme još prilično zatvorene za strane, zapadnjačke utjecaje.

U humorističkom programu radija “Veselo veče” mogli su se čuti i duhoviti stihovi na tu melodiju, dok je refren bio: “Reklama, reklama, sedma sila, to je danas moć”.

Tekst je izdvojen iz zbirke velebitaških pjesama “Kanture i kontrafakture”.

Iz života V. Duha

Maliganove ilustracije

Duh je bez lika — osim kada mu ga Maligan nacrta.

Ognjištari
Ognjištari
Iz života Velebitaškog duha 1
Iz života V. Duha · I
Iz života Velebitaškog duha 2
Iz života V. Duha · II
Iz života Velebitaškog duha 3
Iz života V. Duha · III
Iz života Velebitaškog duha 4
Iz života V. Duha · IV

Nije zapisano u pravilniku.

Prenosi se.

Sa starijih na mlađe, s izleta na izlet, kroz posao, pjesmu, greške, pomoć, priče i povratak u Klaićevu.

Povijest SOV-aDođi upoznati društvo