SOV VelebitTekst i fotografije; Toni Kočevar
Nakon još jednog dugog i uspješnog speleoistraživačkog ljeta, došlo je vrijeme za nove Velebitaške pobjede, ali ovoga puta u nešto drugačijem okruženju. Tijekom godine već je nekoliko puta najavljivana jesenska akcija uklanjanja otpada iz speleoloških objekata na području PP Žumberak – Samoborsko gorje. Uzevši u obzir sve aspekte akcije (lokacija: Žumberak, vrijeme: idealno, Veliki vođa: Marko Ličko, hrana i smještaj: osigurani), prekvalifikacije iz špiljara u smećare nam nisu teško padale. Postepenim rješavanjem birokracijskih pitanja i prikupljanjem zainteresiranih sudionika, kao udarno vrijeme akcije označen je vikend 13./14.9. Kratko saopćenje o tome što smo sve delali na Žumberku, možete saznati u nadolazećim poglavljima.
Dan Prvi, Subota, 13.9.
Za ljude koji nisu bili dovoljno odvažni zaputiti se prema Žumberku noć ranije (ili poput mene, lijeni), sastajanje s ostatkom ekipe započelo je u ranojutarnjim subotnjim satima u Planinarskoj kući Vodice iznad Sošica. Nakon kratke ćakule, prvenstveno o rezultatima liječničkih pregleda, konzumacije Darkićevih Wolt-plati i Klarine vrhunske kave, riječ je preuzeo Veliki nam vođa i odradio brifing današnje akcije. Formirane su četiri ekipe pri čemu je svakoj dodijeljen jedan od ciljanih speleoloških objekata (Jamina pod Piskom, Jama na Oklinku, špilja Rakićka, jama Kotari). Prethodno je bilo poznato kako je najveća količina otpada utvrđena u Jamini pod Piskom (35 m3) i jami Kotari (20 m3), te je stoga, po završetku čišćenja pripadnih jama, dogovoreno udruživanje drugih dviju ekipa s ekipom Kotari, dok će ekipi u Jamini pod Piskom (Ličko, Jele, Tibor, Klara, Dora) u pomoć priskočiti lokalna zajednica i djelatnici PP Žumberak.
Prikupljanjem Filipa i opreme potrebne za napad na jamu, Kruno i ja zaputismo se prema Kotarima. Usputna stanica nam je bila špilja Rakićka, na kojoj smo ostavili Ivonu i Nina u željnom iščekivanju Gogina dolaska. Dolaskom na jamu brzinski je dogovorena podjela zadataka – Kruno i ja čistimo vegetaciju i otpad oko i na putu do jame, dok Filip ulazi u jamu i javlja status quo. Nedugo nakon ulaska u jamu, Filip nas obavještava o potencijalnom problemu – naišao je na mrtvu kozu ili ovcu, nije siguran što je točno. Nakon kratkih konzultacija s Velikim vođom dogovoreno je kako koza/ovca ide van, a akcija se nastavlja dalje. U tim trenutcima, ekipi se pridružuje i posljednji, neopjevani član Luka, koji se vrlo entuzijastično baca na slaganje sustava za što efikasnije izvlačenje otpada iz jame. Nešto kasnije, pridružuje nam se ekipa Oklinak (Mićo, Vesna, Igor), a nedugo zatim i ekipa Rakićka (Goga, Ivona, Nino). Potaknuti velikom količinom dostupnog ljudstva unutar i izvan jame, čak i uz nezgode poput pucanja stijene sa sidrištem, smećarili smo sve do ranih večernjih sati. Zalaskom sunca zaputili smo se natrag ka PD Vodice na zasluženi odmor i okrepu, a uz vatru smo razmijenili iskustva i izvijestili Velikog vođu o dosadašnjem napretku.
Dan Drugi, Nedjelja, 14.9.
Osvitom novoga dana, čili špiljari-smećari kreću u nove pobjede. Nakon kafenisanja na Ličkovoj djedovini u susjedstvu Posjetiteljskog centra Sošice, slijedi podjela u dvije ekipe – ekipa Jamina pod Piskom (Ličko, Jele, Tibor, Klara, Dora) i ekipa Kotari (Kruno, Filip, Mićo, Vesna, Igor, Ivona, Nino i ja). Iako smo u međuvremenu ostali bez tandema Goga-Luka, radnog elana nije nedostajalo pa smo poslu prionuli jednako lako kao i prethodnoga dana. Dogovor je bio da će se raditi do 15:00/15:30 kako bismo na vrijeme došli do Sošica i sastali se s drugom ekipom. Ovaj je dan prošao znatno glađe i monotonije nego prethodni (čitaj: nije bilo koze/ovce u jami te ostalih tehničkih poteškoća), pri čemu je posao i dalje bio odrađen – izvađeno je cca 5 m3 otpada iz jame, količinski slično kao i dan prije. Nakon kratke meze Darkićevih Wolt-plata, koje smo se ovaj put sjetili ponijeti, ekipa i oprema bili su spremni za pokret ka Sošicama i finalno izvještavanje Velikog vođe o obavljenom poslu. Nisam bio tamo, ali navodno je bio zadovoljan…
Nekoliko dana kasnije, Veliki se vođa javio s detaljnijim informacijama o protekloj akciji – iz jame Kotari ukupno je izvađeno 9 m3 otpada te joj je pridružen otpad iz špilje Rakićka koja je očišćena do kraja, dok su u međuvremenu očišćene i Jama kod starog mlina te Cepinka (ukupno 6 transportnih vreći otpada). S druge strane, iz Jamine pod Piskom uklonjeno je ukupno 14 od 35 m3 otpada što je značilo samo jedno – akciju će trebati ponoviti tijekom nadolazećeg vikenda. Također, kako situacija ne bi bila prejednostavna, u međuvremenu je u jamu Kotari uplovila još jedna ovca (ovaj put je jednoglasno odlučeno da se radi o ovci) koju je bilo potrebno ukloniti.
Dan Treći, Subota, 20.9.
Pa da utvrdimo gradivo od prošlog vikenda: Za ljude koji nisu bili dovoljno odvažni zaputiti se prema Žumberku noć ranije (ovaj put ispriječile su se poslovne obveze, a ne lijenost), sastajanje s ostatkom ekipe započelo je u ranojutarnjim subotnjim satima ovoga puta u Ličkovoj hiži pored Posjetiteljskog centra Sošice. Nakon ekipnog okupljanja, jedne klasične Klarine kave, Čedinih žudnji za travaricom, druženja s Dorinim sinom Borisom i kratkog brifinga, krenusmo ka Jamini pod Piskom. Odmah po dolasku na jamu Ličko se baca na opremanje, a nedugo nakon ulaze Filip i Dora te kreću s čišćenjem. Ekipa vani (Klara, Filipova djevojka Marta i ja) povlači transportne vreće napunjene otpadom na površinu te otpad iskrcava u prikolicu Ličkomobila za kasniji transport na istovarnu lokaciju. Sve se događa pod budnim okom nadzornika Čede. Ekipi u jami kasnije se pridružuje i Goga. Smećari se sve do popodnevnih sati kada se ekipa, nakon kratke deliberacije što/kako dalje, odlučuje za povratak u smještaj (PD Vodice) i prebacivanje akcije ovčje ekstrakcije na nedjelju. Dolaskom u PD skupljaju se drva, loži se vatra, peku se kobase i gljive te uz piće i ćakulu, konačno odlazi i na počinak. Možemo reći, još jedan dosta dobar smećarski dan.
Dan Četvrti, Nedjelja, 21.9.
Slatki ranojutarnji san prekida gromki glas Velikog vođe u izvedbi njegova autorskog singla Snooze button, čiji je najveći fan definitivno bila Dora. Uz lagano negodovanje određenih članova, ekipa se uspjela spustiti na kaficu u Sošice kako bi se razradio plan. Ovoga puta, on je bio zaista kompleksan – doći do Kotara, spustiti se unutra, upakirati ovcu, izvući sebe i nju van. Oh da, skoro pa sam zaboravio napomenuti, ali sigurno ne možete pogoditi koga je dopala čast vađenja dotične živine (pa ti budi biolog…). Nego, da nastavimo dalje – oko 9:30 konačno se dovukosmo do Kotara, ja ulazim prvi s velikom vrećom za pohranu ovčetine, a za mnom i Dora koja je nevoljko igrala ulogu devijatora prilikom ekstrakcije. O procesu upakiravanja ovce u vreću bolje je ne pričati previše, ako vas zanimaju detalji, pitajte Doru koja je sve pomno promatrala viseći iznad mene. Na kraju se sve dobro završilo, ovca je uspješno uklonjena, a mi se nadamo kako će se na jamu postaviti rešetka koja će spriječiti daljnje ovčje harikirije. Iscrpljeni, ali zadovoljni, još smo jednom kratko objedovali (neDarkićeve plate) te se uz pozdrave zaputili svatko u svome smjeru.
Na kraju, dao bih svim čitateljima sumarni pregled ove dvovikendaške (13./14. i 20./21.9.) akcije (ako vam se već neda čitati cijeli izvještaj, ali ipak iskreno vam preporučam da ga pročitate, čuo sam da je dosta dobar): Ukupno je očišćeno 6 speleoloških objekata na području PP Žumberak – Samoborsko gorje, pri čemu je uklonjeno ukupno 30 m3 otpada. U akciji je sudjelovalo ukupno 18 ljudi, gotovo svi članovi SO Velebit, te jedna članica SO Željezničar.
